Na pesničkom konkursu o Fruškoj gori u organizaciji Zavičajnog društva “Đorđe Vojnović” učestvovali su i naši učenici. Pohvaljeni su Vladislav Bojić, učenik 6-2 i Lazar Mandić, učenik 4-2 odeljenja.
Osim njih dvojice želimo da pohvalimo i sve ostale učenike koje su učestvovali i pisali pesme na ovu temu, a to su: Tamara Milošević, David Mrđa, Andrea Nikolić, Danijela Kozomora, Nemanja Tomić, Aleksandar Berić, Rajko Mićunović, Stefan Tomić, Anabela Miljuš, Milica Bojić, Tatjana Manojlović.
Ovo su neke pesme:
Fruška gora
U pravcu Novog Sada
Živi jedna istinita bajka.
Na tom dvorcu vrata su uvek otvorena,
Danju i noću cela Vojvodina u njoj sneva.
Nije to čudo!
Majka priroda dar nam je dala,
Uživaju deca velika i mala.
Biljkama i životinjama ona je dom
Čuvajmo je svi i volimo mi.
Srpsku kulturu ona pazi
Seća na neka vremena davna
Za decu je velika neotkrivena tajna.
Pogled puca u daljine sa njene visine.
Vazduhom umiva svakog gosta.
Nju čuva Dunav plavi,
Njome se ponosi i hvali.
Ogledalo gori pravi.
Vladislav Bojić 6-2
Fruška gora
Fruška gora u našoj ravnici
Jedina se izdiže na slici.
Fruška gora nije baš visoka
Ali je zato podosta široka.
Fruška gora veoma je draga
Nalazi se pored Novog Sada.
Ova gora puna je vrlina
U njoj mnogo manastira ima.
Goro naša, vazduh ti je čist,
Lekovit je skoro svaki list.
Ko god dođe može da se divi
I veoma lepo tu da živi.
Fruška goro, mnogo si nam draga.
U srcima ostavljaš ti traga.
David Mrđa 7-2
Fruška gora
Fruška gora planina je bez mane
Po njoj šetaju životinje velike i male.
Fruška gora riznica je prava
Kutak dobrog vina i dunavskog sjaja.
Na padinama njenim seoske kuće su raj
Za dobru trpezu najbolji je kraj.
Šesnaest manastira ovde ušuškano čeka
Putnika namernika da ih pogleda.
Fruška gora zelena i sjajna
Ostala je pesnicima tajna.
Branko u njoj večno spi
Kada je posetimo želimo da nam se ostvare sni!
Aleksandar Berić 7-1
Fruška goro, lepo ti je ime
Nekada davno u sred Panonskog mora
nalazila se Fruška gora.
Od Dunava pa do Save
fruškogorska se brda plave.
Fruška gora, lepotica prava,
na njoj rastu lipa, bor i trava.
Na njoj ponosno manastiri stoje
i sa Fruškom gorom vekove broje.
Lazar Mandić 4-2